Ispovijesti nestašnog dječarca ;)

srijeda, 29.07.2009.

Daleko

Netko koga volim danas mi je uzela ptica širokih krila i odnjela na drugi dio svijeta.
Neću je vidjeti 130 dana i svaki dan sam odlučio pisati o njoj jer želim cijelom svijetu pokazati koliko mi je stalo do nje . . .
Ljubavi, još uvijek si u zraku ali ja mislim na tebe !
Moram ti reći da mi je bio bolan rastanak sa tobom... U proteklih 9 mjeseci dogodilo nam se puno lijepih stvari...
Proslavili smo tvoj i moj rođendan , našu godišnjicu. . . Želim Ti reći da mi je svaki dan bio prekrasan.. .
Želim Ti zahvaliti što si bila uz mene kad sam bio na rubu očaja, što si mi pomogla letjeti dok su moja krila bila slomljena. .
Želim Ti reći da mi puno značiš i da jedva čekam da mi dođeš !
Pusa i volim te !

29.07.2009. u 18:07 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 08.10.2008.

Nalazim se opet na istom mjestu kao i prije godinu dana...
Ništa se nije promjenilo, samo je počela nova akademska godina...
Još uvjek te nema... ne javjaš se na mobitel... ne šalješ poruke iako ja svakodnevno pokušavam poslat poruku ali nemam snage... iako imam memoriran tvoj broj ...
Fale mi svi... fali mi Jelica, fali mi Branči... fali mi društvo iz podzemlja i kartanje bele... (bilo je super u nedjelju pobijediti cure ) ... hehe
Znam da ćemo se opet ubrzo vidjeti... moža opet i posvađati.. ali želim Vam reći da mi je jako, jako drago što smo sve razrješili... :) makar ste mi i mogli javiti za povrat poreza od onoga kao "radnog " dana...hehe
Znate i sami da jedva čekam da mi se vrati osoba koja zauzima posebno mjesto u mom životu ( ne,nisam mislio na Đurđu ako ste na nju pomislili, ona vjerojatno ni nezna puno toga tako ni za ovu osobu) :)
Eto sada Vam šaljem veliku pusu iz malog stana u potkrovlju sa nadom da će opet sve biti kao nekada..

08.10.2008. u 14:20 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.08.2008.

POVRATAK !

Ko zna (ah, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići-
I slijepi za stope bivšeg života
Njima ćemo ići.

28.08.2008. u 10:57 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 27.08.2008.

Život u okusu i mirisu sijećanja...

Sjedim uz more i slušam valove kako mi pokušavaju reć da me neko voli... da je daleko od mene a ja od njega... daleko smo jedan od drugoga... ali ipak osjećam njegovu prisutnost... njegovu ljubav ... znam da je tu za mene .... želim poručiti valovima da mi pozdrave tu osobu ... želim da joj prenesu poruku da je i meni stalo do njega... da mi znači puno... makar možda to nisam pokazao... nek mu prenesu poruku preko dubokog oceana... nek donesu poruku u tu zemlju koja mjenja svoje kordinate iz dana iz dan...i nek joj poruče da jedva čekam naš ponovni susret.. fališ mi ... :)

27.08.2008. u 14:43 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.08.2008.

za tebe :)

S tobom i u tisnoj postelji, i u srići i u nevolji....
noću bi me nebom pokrila jutro suncem otkrila...
s tobom proša sve san nevere
smješkom tugu si mi gasila..
i kad bilo mi je najgore tvoja me jubav spasila...
ća je brodu feral na plovi, to si mom životu ti...
ako misec i ne isplovi ja ću s tobom ploviti...
i u srići i u nevolji samnom uvik sve si dilila
i kad puta nisam vidija ti si meni svitlila...
ća je brodu feral na provi,
to si mom životu ti
ako misec i ne isplovi ja ću s tobom ploviti....

14.08.2008. u 15:56 • 0 KomentaraPrint#

petak, 04.07.2008.

ZA TEBE !

Ti si sada negdje daleko... opet sam dočekao sam još jedan dan... prošla je još jedna noć , jedan korak sam bliže tebi ! Fališ mi jako... kad bi me netko pitao dal mi može ispuniti jednu želju , znam što bih zaželio. Zaželio bih da sam sa tobom zauvijek... gledam more ...vjetar nosi miris bora ... ptice lete ... hm, zašto nisam ptica da poletim do tebe... pitam se u tišini beskrajnih valova plavog mora...
Živim za dan kada ćeš mi doći... u glavi mi se vrte riječi "kad dođem, bit će sve drukčije ! " " ako ovo prežimo.. ! "
Preživjet ćemo.. svakog dana mi je sve više stalo do tebe !
Znam da ovo nećeš najvjerovatnije pročitati..barem ne dok ti ja ne rečem ...ali želim da znaš da mi je jako stalo do tebe... ti si moja snaga... znam da nijje bilo tebe ja ne znam kako bi neke stvari završile... vjerovatno nebih bio više ovdje gdije jesam...
Možda ovo sve tebe zamara i zato ti se i želim ispričati što te volim i nemogu bez tebe !
Pusa od tvog anđela !

04.07.2008. u 11:50 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 02.04.2008.

IZGUBLJEN ...

Ovo je kratka priča o izgubljenom dječaku, sa svojim snovima i željama, putujući kroz svoj život uvijek unazad, rijetko kad se uzdizao prema nebeskim prostranstvima udišući zrake optimizma. Njegove oči su bile ispunjene suzama što su dolazile prizivanjem glazbe što je u usamljenim noćima svirala, teško se izražavao u velikom društvu, uvijek skriven u dubokom pogledu, skriven u šalama i zabavljanju drugih očajnički žudeći da se svidi neznancima, želeći ih nazvati prijateljima. Taj dečko se bojao mraka, i sjenki što su plesale pod njegovim prozorom budeći u prestrašenom umu strah, i želju da otrći u siguran zagrljaj osobe koju je najviše volio, no Ona je bila predaleko, blizu a opet daleko. Njegovo srce je bilo razigrano i nadao se da ga nitko nikad neće ukrotiti, da će ga njegovi snovi odvestu u neviđena prostranstva gdje vijećna ljubav vlada. Toliko je žudio za priznanjem drugih, da je od sebe radio ludu što zabavlja umove veće od njega samog. No igra je brzo nestala a lopta života ga je mnogo puta udarila u glavu vraćajući ga u njegovo vlastito stvaralaštvo. Daleko od toga da je bio samo usamljen, i jadan, laži su bile njegove prijateljice koje je odjenuo u istinu lažući svima i svojim neprijateljima i prijateljima još više udaljavajući se od samoga sebe. Satima je znao trošiti i bacati vrijeme na promatranje fizičkog kako svojeg tako i tuđeg, pokušavao je dokazati i sebi da se može uzdići i duhovno tražeći tamo svoj put gdje bi mogao biti neovisan i sretan. Uvijek je tražio ili malo ili previše, mali jadni izgubljeni dječak. U njemu su ležale i drijemale mnoge osobnosti dosta njih je po potrebi budio kako je koja osoba ulazila i izlazila u njegov život, ponovo potiskivao svoje pravo Ja, ponovo ponizio i obeshrabrijo sebe. Jedan dan je bio spreman za sve što život nudi već drugi je bio okružen svojim demonima i brigama, tajnama što su ga posramile i razoružale u mnogim usamljenim noćima. Pitao se i tražio odgovore koje ni sam nije shvaćao, volio se pravit pametan, napadati i braniti ponekad i svoje laži ne dozvoljavajući nikome da uđe u njegov mali svijet, spavao je sa njima, ležao sa svima a opet bio sam, ljubio i davao srce a opet varao samog sebe. No njegove suze su bile velika istina, krhka a opet uporna i snažna skidala je mnogo puta teret života, bodreći ga da nije sam, borile se protiv sjenki smrti što su mnogo puta pokušavale zaposjest njegov krhki um. Teško je biti mali diječak, teško je plakati suze tko nitko ne vidi ni nečuje, teško se smijati svakom danu, teško je biti uporan, teško je biti zaljubljen i odbijen, teško je biti idealan sin i brat, teško je biti dobar savjetnik prijateljima, teško je zaspati svake noći sam u tihim suzama.

02.04.2008. u 23:03 • 0 KomentaraPrint#

petak, 25.01.2008.

Život jednog Ivana

Jeste li se ikada osjećali tužno, usamljeno, imali osjećaj nepripadnosti, samoće, bola.... baš onako jadno.... došli do te granice da vas ljudi koji poznaju ispituju dal vam se što dogodilo da ste tako tužni.... Eto tako se osjeća Ivan sada, gledajući prema moru, osluškujući tihe valove ...
Ima osjećaj kao da je zavezan u brodu koji tone, a on se ne može odvezati i osjeća dodir smrti na brodu....
Brod tone, on izgubio svaku nadu....prestaje se boriti .... ne može više.... more ulazi u njegovu kabinu gdje je bio vezan i osjeća hladne vale kako se „penju“ do njegova vrata... uzima posljednje dahove zraka.... oprašta se sa svim svojim sjećanjima , sa ovim životom , oprašta se sa smiješkom na licu sretan što nitko za njim neće plakati, nitko ga se nikada neće sjetiti....
ovdje je došao kao tajanstveni putnik, putnik koji je mnogo toga vidio... mnogo toga upoznao, ali nikome nije ni ime zapamtio.... putnik kojeg su drugi vidjeli sretnog i dobrog....
Ivan se počinje gušiti, voda mu ulazi u usta i ne može disat....on umire , a brod i dalje tone na dno mora.... brod i dalje tone .... ostao je isti, ali Ivana više nema..........

25.01.2008. u 14:37 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 08.01.2008.

TEBI

TI ŠTO SEŠEĆEŠ GRADOM
UZDIGNUTE GLAVE...
SPUSTI SVOJ POGLED NA CESTU
I VIDJET ĆEŠ DA JE NETKO OČARAN TOBOM....

LAGANO ME IZLUĐUJEŠ....
GUBIM SVE NADE
JER TVOG POGLEDA NEMA....
A JA SE JOŠ SAMO POTAJNO NADAM....

08.01.2008. u 17:01 • 0 KomentaraPrint#

petak, 04.01.2008.

mislim.....



MISLIM DA MOGU PROMJENITI SVIJET...
MISLIM DA MGOU VOLJETI
SAMO DA ME DOTAKNEŠ....

MISLIM DA MOGU PONOVNO POČETI HODATI BEZ STRAHA,
DA PONOVNO MOGU VIDJETI
SAMO DA MI POKLONIŠ JEDNU,JEDINU NOĆ....

MISLIM DA MOGU ZAUSTAVITI VRIJEME
MISLIM DA MOGU DOTAKNUTI MJESEC I ZVIJEZDE
SAMO DA ME POLJUBIŠ....

04.01.2008. u 20:54 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

my soul..

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

LJUBAVNA MISAO

Ja bih trenutak, u zeleni list uvio
i takav biser, kao zavjet, poklonio Tebi .
Onda mišlju obgrlio Tvoje ime,
a hod Tvoj, ostavio pored vremena .
Na blagom vjetru, kosu Ti raspleo,
pa uvio stručak osjećaja usred dodira .

S mirisom jutra, ruku primio,
puno nježnosti, u pogled Tvoj donio .
Daleko od tuge i nemira šaptao,
između bedara, sliku blaženstva upijao .
Pod poljupcima, Tvoje snove uzimao
i šetao, po Tvojim slatkim odmorištima .

Sve bih to, nebrojeno puta učinio,
milovanjima i uzdasima potvrđivao .
Sasvim tiho, beskonačnost pokazivao
i bogatim darovima nagrađivao .
Neprimjetno, na daleka putovanja vodio,
a svoju veliku ljubav, samo Tebi davao .

Ja bih trenutak, u plavo nebo utkao
i taj dragulj, na Tvoja njedra stavio .
Priljubio Tvoju dušu, uz moju,
pa s Tobom ispratio vrijeme i zapjevao .
Bez i jedne riječi, uz Tebe pristao,
jer u Tebi, na sebe bih naišao .


Kad mi dodjes ti


Pada noc puna strepnje nema Te tu kraj mene,
a trebam Te kao pjesnik- svoju bol.
Na srcu mi studen, zima, na usnama Tvoje ime
i samo cekam dan da dodjes mi!

A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.

Moj dan nema kraja, a nocu Tebe sanjam
I samo cekam dan da dodjes mi.

A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.
A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti


Igra bez granica

Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza što su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe.

Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše..

Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane..

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim.


Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza što su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe.

Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše..

Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane..

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim...







Soba za tugu

Ovo je odluka moja
jer bila volja je tvoja
da s drugim odeš od mene
i sve mi niz brdo krene

Da mrakom zamijenim dugu
ležeći provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Između vrata i prozora
moj krevet za tobom diše
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

Između vrata i prozora
moj krevet za tobom diše
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise

U taj sam krevet odavno pao
tu gdje sam pao život je stao
uzalud skidam tvoj grijeh sa sebe
sve me boli posle tebe

Ovo je odluka moja
i mnogi će da se čude
a kada odlučim nešto
to tako mora da bude

Da mrakom zamijenim dugu
ležeći provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

U taj sam krevet odavno pao
tu gdje sam pao život je stao
uzalud skidam tvoj grijeh sa sebe
sve me boli posle tebe

U ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Između vrata i prozora
moj krevet za tobom diše
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

U taj sam krevet odavno pao
tu gdje sam pao život je stao
uzalud skidam tvoj grijeh sa sebe
sve me boli posle tebe





Pratim te

Baci pogled preko ramena kad pođeš
kad po meni ko po suhom liscu prođeš
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio još mi godi

Baci osmjeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni

Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padneš da te uhvatim

Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjećam
tu sam da ti nadu vratim
ako padneš da te uhvatim

Pratim te

Kad se ispod tvoga kišobrana stisnem
ja sam sretan iako na pola kisnem
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio još mi godi

Krv u glavu udari
i ko struja oživi
ovo tijelo bar na
kratko ozdravi

Pratim te


Jedina

Magla na mom prozoru
mirise na nevolju
noćas sam ti tako sam
kiša pere ulice
gdje si moja ludice
još bi nešto da ti dam

I neka noćas grmi
i nek se duša mrvi
samo da ti čujem glas
priznajem pred svima
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas

Jedina, šta si mi uradila
srce mi je pustinja
ljubav je presušila
jedina, sto me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina

I neka noćas grmi
i nek se duša mrvi
samo da ti čujem glas
priznajem pred svima
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas




Čarobno jutro

što je to tako snažno da pogledaš
možda znak da si čovjek
kojeg želim kraj sebe

jedna iskra je dovoljna
da zapalim vatru da ispustim glas
nježno ljubiš mi vrat
kao stranac u noći iz mog sna

obećaj mi da smo život ti i ja
jedna olujna noć
mokra sva od dodira
u meni sve gori
pod rukama tvojim
ja umirem sad

obećaj mi da smo snaga valova
podivljali žar na vrelim usnama
to čarobno jutro u očima tvojim
kad tvoja sam sva

prije tebe tuge su me
stoput morile
voljela sam druge
u njima tražila sam te

ne daj me,ne daj nikad nikome
cijeli život čekam slomljenog srca
da suze mi obrišeš sve

obećaj mi da smo život ti i ja
jedna olujna noć
mokra sva od dodira
u meni sve gori
pod rukama tvojim
ja umirem sad

obećaj mi da smo snaga valova
podivljali žar na vrelim usnama
to čarobno jutro u očima tvojim
kad tvoja sam sva...





|